Одбројавање је почело. До 2. априла 2011. у 10.00 и почетка ОРА Кикинда 2011 је остало још:
Kikinda
Okupili se Titovi brigadiri
Izvor: Građanski list | 07.04.2008.
KIKINDA – Kikinđanin Saša Čolak (43), bivši akcijaš, a sada radnik Železnica Srbije, ostvario je svoju želju da okupi nekadašnje učesnike omladinskih radnih akcija. Čolak ih je najpre okupio na internet forumu sajta http://bilten-ora-sfrj.com, koji je postavio pre godinu dana, a onda je oko 170 registrovanih članova podržalo ideju da se vide i uživo. Na prvo akcijaško okupljanje došli su nekadašnji udarnici iz Beograda, Novog Sada, Zrenjanina, Sečnja, Zemuna, Subotice. Kao mesto zborovanja odabrana je Kikinda i nekadašnje Omladinsko naselje "Jezero", pored istoimenog kikindskog Sportskog centra. Tako je u subotu oko 10 sati na akcijašku marendu došlo tridesetak nekadašnjih akcijaša, različitih generacija.
Pisma iz Australije, Slovenije, BiH…
Neki su davno zajedno radili i dobrovoljno gradili zemlju, a onda su se razišli, zemlja se raspala, a oni se nisu videli 25 godina. Zbog toga su se u subotu teško prepoznavali. Ima, međutim, i onih koji su i posle akcija nastavili druženja, poput Kikinđanina Luke Ćirića (52) i Vrbašanina Dionisija – Dine Čobanskog, koji živi u Subotici. Oni su nekada zajedno bili akcijaši, povremeno se druže, a u subotu su opet, kao nekada na akciji, zajedno pojeli marendu, po četvrt vekne hleba, paštetu i jogurt. Neki akcijaši želeli su da dođu, ali nisu mogli jer sada žive u inostranstvu, pa su poslali poruke podrške preko interneta. Njihove fotografije je na prvo akcijaško zborovanje, bez lopata, značaka, akcijaških majica i teških radnih zadataka, ponela Ivana Jukić-Manigoda.
– Tu su Adrijan iz Sarajeva, Beki iz Melburna, Ceca iz Niša, Serđi iz Novog Travnika, Zdravko iz Ljubljane, Vukodlak iz Australije, Pera iz Aranđelovca i Roza iz Tuzle – prenela je Ivana imena akcijaša s foruma koji su podržali okupljanje, ali nisu mogli da se pridruže "brigadi" u Kikindi.
Suprugu upoznao na Kadinjači
Emotivno okupljanje nekadašnjih akcijaša pratila je davno zaboravljena, revolucionarna akcijaška muzika, poput one "Drug je Tito izdô naređenje, svi u borbu za oslobođenje" ili vrlo popularna "Omladinskim snagama, radnijem brigadama". Ovi stihovi sigurno bi bili smešni i nerazumljivi deci bivših akcijaša, koji, kako roditelji priznaju, ne mogu ni da shvate da je neko išao na akciju da radi za "dž". Ipak, bivši akcijaši kažu da je motiv bio sasvim druge prirode. Na akciju se odlazilo radi druženja i zbog vere u lepu budućnost. Na svakoj akciji bilo je i zabavljanja mladića i devojaka, a neke ljubavi pretvorile su se u uspešne brakove. O tome su za GL svedočili Dino Čobanski i bračni par Manigoda, Rajko i Ivana.
– Baš na radnoj akciji upoznao sam sadašnju suprugu. Bilo je to na Kadinjači pre dvadesetak godina. Ona je Subotičanka, ja iz Vrbasa, a živimo u Subotici. Imamo sina koji će naslediti akcijaške majice iz moje kolekcije – kaže Dino Čobanski. Ivana i Rajko Manigoda akcijaško poznanstvo i ljubav okončali su brakom, kojem se se protivili njeni roditelji.
– Sreli smo se na radnoj akciji u Skoplju pre 25 godina. On je s brigadom došao iz Jablanice u Bosni, a ja iz Beograda. Pobegla sam za njega, a venčali smo se posle vrlo kratkog poznanstva. U braku smo dobili dva sina, koji imaju 24 i 18 godina. Stariji uopšte ne razume naš mladalački akcijaški zanos, a mlađi se, zahvaljujući prepisci na internetu, malo zainteresovao šta je to bilo i kakve su to akcije bile. Posebno je zanimljivo što smo na forumu sreli neke akcijaše koji žive u našem komšiluku, pa smo počeli da se viđamo i družimo – priča Ivana Manigoda.
Slede nova okupljanja
Odlazak na akciju nije bio nikakva privilegija, kažu nekadašnji akcijaši. Naprotiv, sem patika i majica, koje su bile radna uniforma, nikakve druge materijalne koristi od toga nije bilo. Ali brigadiri kažu da su mnogo vrednija bila druženja, prijateljstva, poznanstva. Neki kažu da su zahvaljujući radnim akcijama u svakom gradu nekadašnje Jugoslavije imali poznanike i prijatelje. Neke je sada ponovo okupio Saša Čolak.
– Želeo sam da se zna prava istina o nama, jer ima dosta negativnih izjava o tom periodu. Zbog toga sam postavio sajt i nisam ga mnogo reklamirao po internetu. Oni su se javljali na forum i tako je sve počelo. Onda sam došao na ideju da obeležimo 1. april – Dan omladinskih radnih akcija, i tako smo se evo sastali. Imao sam samo 12 godina kada sam prvi put bio na akciji, i to ovde u Kikindi – kaže Saša Čolak, uz napomenu da niko ne stoji iza tog okupljanja sem samih akcijaša s foruma. Čolak i njegovi drugari akcijaši ubeđeni su u to da će nastaviti druženja i okupljanja. Možda će čak organizovati i jednu akciju, da pokažu mlađima šte sve prijateljstvo može.
Kolekcija od 200 majica
Pored lepih uspomena, akcijaši još čuvaju i majice, značke, fotografije i druge sitnice s radne akcije. Donisije – Dino Čobanski ima kolekciju od čak 200 akcijaških majica. "Uvek sam bio komandant, pa su mi kolege iz drugih brigada poklanjale majice. Sve ih još čuvam složene u jednoj kutiji, a ponekad ih sa setom pogledam", kaže Dino.
http://www.dj-media.net/clanak/2951/Okupili_se_Titovi_brigadiri.html